Ispovest jedne preljubnice II deo : vraćanje na mesto zločina
Od završetka moje petogodišnje veze prošlo je osam meseci. Od tada nisam vodila ljubav. Do sinoć. Čak i da sam uspela da zavaram razum, moje telo je danas bilo razigrano i otvoreno mi pokazivalo koliko su mu prijali dodiri. Osećala sam svaki njegov deo, vrlo jasno. Moji kukovi su se danas više i mekše uvijali pri hodu, talasi u kosi boje žita padali su nestašnije nego obično.
Imala sam periode samoće i ranije, morila svoju požudu gladju i žedju , ali nikada nisam volela veze za jednu noć. Prvi put sada mislim, bilo bi mi pametnije da jesam.
Nikako mi nije jasno kako se sve dogodilo.. Moj život je izgledao sredjen..stavila sam tačku na tu dugu vezu koja je postala beživotna i naporna, dobila unapredjenje i kupila stan. Samo da je taj prokleti bojler bio ispravan..pa da preduzimač nije morao da popravlja vodovodne instalacije.. pa da nije obezbedio smeštaj u hotelu dok ne završe radove..Samo da nisam zvala Aleka i Marinu da prodjemo još jednom ugovor .. Ili, da on nije došao, kada već ni Marina nije mogla..Pa da. On je kriv. I preduzimač. Naročito bojler..
U mislima sam ponovo prošla kroz velika rotirajuća hotelska vrata, pored recepcije, uz stepenice do sobe.. u sobu..I onda Aleka u njoj.Tačno znam trenutak..Sedeli smo na krevetu i gledali ugovor. Pričao mi je strpljivo o karakteru i ciljevima kompanije koji se mogu počitati izmedju redova. Vetar je pomerio zavesu, i poigrao se mojom kosom. Kao topao dah naveo je moju laganu belu haljinu da pridje bliže koži i otkrije obrise mojih slobodnih grudi. Osetila sam njegov pogled. Lagano sam se pomerila da bi mi kosa kao slučajno spala sa jednog ramena i otkrila liniju vrata njegovim zenicama. Zašto sam to uradila? Trgla sam se. Mi žene smo veštice.
Zbunio se i brzo pokazao mesto na ugovoru koje smo već prošli i rekao „Val, ovo ti je bitno“ ali glas mu nije zvučao isto..„Pogledaj to još malo, idem da se umijem pa da krenem, već je kasno a i možda hoćeš nekog frajera da privedeš, ko zna ha ha, ne kupujem ja tu priču o preduzimaču tek tako ha ha „ , „Napolje“, rekla sam kroz smeh, srećna što je opasnost prošla i ubedjena da umišljam .
Kad je izašao iz kupatila lice mu je bilo mokro, osmeh širok i oči krupne. Soba je ponovo zaličila na sobu u kojoj dva prijatelja gledaju ugovor. Nije više bila tajanstvena odaja prepuna čulne napetosti, koju sam umislila. Prišla sam spokojno da ga otpratim i dodam ugovor koji je zaboravio Stajao je kod vrata i ja sam se pričajući planove za sutra, propinjala da dohvatim svetlo iza njegovog ramena. Shvatajući šta želim, i nastavljajući razgovor načinio je mali korak napred i bio mi odjednom tako blizu. I taj sekund koji smo proveli stojeći promenio nas je. Nismo bili prijatelji. Ja sam bila devojka koja stoji ispred njega i gotovo ga dodiruje vrhovima grudi, a on je bio privlačan muškarac čiji sam dah osetila na licu.. a nisam tako dugo..osetila sam glad i želju..Izmamio je iz mene mazni pogled iskošenih zelenih očiju koje cakle i mame..i čini mi se da je sasvim blago nakrivio glavu i još blaže krenuo ka mom licu. „On je zabranjeno voće!“Uspaničeno sam viknula u sebii trgla tako naglo da se gotovo uplašio. „mene treba hitno rehabilitovati!!“ dodala sam sama sebi I onda na brzinu, uz neku izveštačenu frekvenciju glasa koju ne bih mogla da ponovim čak i da želim, pozdravila sam mog prijatelja i praktično ga izgurala napolje.
Kada su se vrata zatvorila osetila sam olakšanje vredno pamćenja, ali odmah potom kao zver u kavezu.. Puls mi je divljao, grudi nadimale, nozdrve bile premale da prime kiseonik koji mi je bio potreban da udahnem, šetala sam gore – dole, zidovi su bivali sve tešnji, soba sve manja, a dlan vreo kao da sam ga držala na rerni. grdila sam samu sebe u mom mentalno posustalom svetu, gde je osam meseci bez dodira i poljupca sada jurnulo na mene noseći me kao talas, i bacajući me o zidove ove premale sobe! Kucanje na vratima.. osećam se kao Džek Nikolson u Isijavanju, dodje mi da viknem „ Beži! Spašavaj se! Doneću ti sutra šta god da si zaboravio!!“ Ali realnost je drugačija, šta sad, da ne otvorim, a zna da sam tu..Glupo je... Možda je ovo u stvari dobro.. sada sam racionalna i normalna, otvoriću vrata saloženo i mirno.. Pitaću ga za devojku Marinu, majstori će sutra popraviti bojler i otići ću kući.. Sve će biti u redu..
Ali.. prevarila sam se..
Samo što sam dotakla kvaku, gurnuo je vrata ..u deliću sekunde mi se struk našao obavijen i zarobljen jednom njegovom rukom.. zalupio je vrata priljubio čvrsto uza zid i uronio u moje usne snažno i grozničavo. I pre nego što sam shvatila ljubila sam ga pomamno.. a onda mi je sinulo – koliko dugo me je želeo? Ovaj ludački poriv nije stvar trenutka nego eksplozija samokontrole koja ga je mučila..
Poljupcima je prešao na vrat pa se u mahovima vraćao na usne, svega je bio željan. Bila sam iznenadjena, zatečena, zarobljena, ljubljena, željena njegovim usnama, rukama, zubima, očima..pa ..ja nisam znala...Široki otvor bele lagane haljine spustio je zubima za tren otkrivajući jedno rame. Ruka kojom mi je obuhvatio maleni struk uveliko se urezala ispod rebara i bolelo me je, i uživala sam.. samo da ne pusti, samo da ne popusti..Bila sam mokra, bila sam prikovana, uživala sam u njegovom grozničavom naviranju celim telom na mene. Kao da sam igračka u njegovim čvrstim rukama i onda je za trenutak zastao i pogledao me poznatim očima, sada zamućenim i zakrvavljenim, kao da se prenuo iz nekog sna i tražio nešto na mom licu. Odlučnost? Kajanje? Dozvolu? Ne znam..dočekala sam ga prijanjanjem koliko mi je zarobljenički položaj dozvoljavao, pulsiranjem celog tela koje sam želela da oseti. Poljubila sam ga snažno želeći da mu usnama, zubima i jezikom nadražim svaki nerv .. Zavukla sam ruku ispod njegove majice i ta koža, ti dodiri, ta sloboda da ga mazim po ledjima, vratu, stomaku, ramenima izmamila mi je uzdahe i reakcije tako snažne, kao da je ušao u mene. Zagrebala sam ga po ledjima dok sam mu usnama zarobila jezik, i skliznula usnama uvlačeći ga što dublje . .Njegov razum je doživeo pomračenje i milosti za mene više nije bilo. Nisam je ni tražila.. Osetila sam da izgara celim svojim bićem, svom svojom muškošću i svim nagonima i čulima. Tada sam izgubila tlo pod nogama i sledećeg trenutka našla se na krevetu..
..nastaviće se..
Nemam reči..
You actuaoly make iit seeem so easy with your presentation but I find this topic to be actually something that I think I would never
understand. It seems too complicated and extremely broad for me.
I'm looking forward for your next post, I'll try too get the hang of it!
http://www.howtociteamovieintext.sitew.us/Page-2.b.htm
writing and essay
writing and essay https://www.patreon.com/posts/write-my-paper-44400536