Ispovest jedne preljubnice II deo : vraćanje na mesto zločina

Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4

Od  završetka moje petogodišnje veze prošlo je osam meseci. Od tada nisam vodila ljubav. Do sinoć. Čak i da sam uspela da zavaram razum, moje telo je danas bilo razigrano i otvoreno mi pokazivalo koliko su mu prijali dodiri. Osećala sam svaki njegov deo, vrlo jasno. Moji kukovi su se danas više i mekše uvijali pri hodu, talasi u kosi boje žita padali su nestašnije nego obično.

Imala sam  periode samoće i ranije,  morila svoju požudu gladju i žedju , ali nikada nisam volela veze za jednu noć. Prvi put sada mislim, bilo bi mi pametnije da jesam.

Nikako mi nije jasno kako se sve dogodilo.. Moj život je izgledao sredjen..stavila sam tačku na tu dugu  vezu koja je postala beživotna i naporna, dobila unapredjenje i kupila stan. Samo da je taj prokleti bojler bio ispravan..pa da preduzimač nije morao da popravlja vodovodne instalacije.. pa da nije obezbedio smeštaj u hotelu dok ne završe radove..Samo da nisam zvala Aleka i Marinu  da prodjemo još jednom  ugovor .. Ili, da on nije došao, kada već ni Marina nije mogla..Pa da. On je kriv. I preduzimač. Naročito bojler..

U mislima sam ponovo prošla kroz velika rotirajuća hotelska vrata, pored recepcije, uz stepenice do sobe.. u sobu..I onda Aleka u njoj.Tačno znam trenutak..Sedeli smo na krevetu i gledali ugovor. Pričao mi je strpljivo o karakteru i ciljevima kompanije koji se mogu počitati izmedju redova. Vetar je pomerio zavesu, i poigrao se mojom kosom. Kao topao dah naveo je moju laganu belu haljinu da pridje bliže koži i otkrije obrise mojih slobodnih grudi. Osetila sam njegov pogled. Lagano sam se pomerila da bi mi kosa kao slučajno spala sa jednog ramena i otkrila liniju vrata njegovim zenicama. Zašto sam to uradila? Trgla sam se. Mi žene smo veštice.

Zbunio se i brzo  pokazao mesto na ugovoru koje smo već prošli i rekao „Val, ovo ti je bitno“ ali glas mu nije zvučao isto..„Pogledaj to još malo, idem da se umijem pa da krenem, već je kasno a i možda hoćeš nekog frajera da privedeš, ko zna  ha ha, ne kupujem ja tu priču o preduzimaču tek tako ha ha „ , „Napolje“, rekla sam kroz smeh, srećna što je opasnost prošla i ubedjena da umišljam .

Kad je izašao iz kupatila lice mu je bilo mokro, osmeh širok i oči krupne.  Soba je ponovo zaličila na sobu u kojoj dva prijatelja gledaju ugovor. Nije više bila tajanstvena odaja prepuna čulne napetosti, koju sam umislila. Prišla sam spokojno da ga otpratim i dodam  ugovor koji je zaboravio Stajao je kod vrata i ja sam se pričajući planove za sutra, propinjala da dohvatim svetlo iza njegovog ramena. Shvatajući šta želim, i nastavljajući razgovor načinio je mali korak napred i  bio mi odjednom tako blizu. I taj sekund  koji smo proveli stojeći promenio nas je. Nismo bili prijatelji. Ja sam bila devojka koja stoji ispred njega i gotovo ga dodiruje  vrhovima grudi, a on je bio privlačan muškarac čiji sam dah osetila na licu.. a nisam tako dugo..osetila sam glad i želju..Izmamio je iz mene mazni pogled iskošenih zelenih očiju koje cakle i mame..i čini mi se da je sasvim blago nakrivio glavu i još blaže krenuo ka mom licu. „On je zabranjeno voće!“Uspaničeno sam viknula u sebii trgla tako naglo da se gotovo uplašio.  „mene treba hitno rehabilitovati!!“ dodala sam sama sebi I onda na brzinu, uz neku izveštačenu frekvenciju glasa  koju ne bih mogla da ponovim čak i da želim, pozdravila sam mog prijatelja i praktično ga izgurala napolje.

Kada su se vrata zatvorila  osetila sam olakšanje vredno pamćenja, ali odmah potom kao zver u kavezu.. Puls mi je divljao, grudi nadimale, nozdrve bile premale da prime kiseonik koji mi je bio potreban da udahnem, šetala sam gore – dole, zidovi su bivali sve tešnji, soba sve manja, a dlan vreo kao da sam ga držala na rerni. grdila sam samu sebe u mom mentalno posustalom svetu, gde je osam meseci bez dodira i poljupca sada jurnulo na mene noseći me kao talas, i bacajući me o zidove ove premale sobe! Kucanje  na vratima.. osećam se kao Džek Nikolson u Isijavanju, dodje mi da viknem „ Beži! Spašavaj se! Doneću ti sutra šta god da si zaboravio!!“ Ali realnost je drugačija, šta sad, da ne otvorim, a zna da sam tu..Glupo je... Možda je ovo u stvari dobro.. sada sam racionalna i normalna, otvoriću vrata saloženo i mirno.. Pitaću ga za devojku Marinu, majstori će sutra popraviti bojler i otići ću kući.. Sve će biti u redu..

Ali.. prevarila sam se..

Samo što sam dotakla kvaku, gurnuo je vrata ..u deliću sekunde mi se struk našao obavijen i zarobljen jednom njegovom rukom.. zalupio je vrata  priljubio čvrsto uza zid i  uronio u moje usne  snažno i grozničavo. I pre nego što sam shvatila ljubila sam ga pomamno.. a onda mi je sinulo – koliko dugo me je želeo? Ovaj ludački poriv nije stvar trenutka nego eksplozija samokontrole koja ga je mučila..

Poljupcima je prešao na vrat pa se u mahovima vraćao na usne, svega je bio željan. Bila sam iznenadjena, zatečena, zarobljena, ljubljena, željena  njegovim usnama, rukama, zubima, očima..pa ..ja nisam znala...Široki otvor bele lagane haljine spustio je zubima za tren otkrivajući  jedno rame. Ruka kojom mi je obuhvatio maleni struk uveliko se urezala ispod rebara i bolelo me je, i uživala sam.. samo da ne pusti, samo da ne popusti..Bila sam mokra, bila sam prikovana, uživala sam u njegovom grozničavom naviranju celim telom na mene. Kao  da sam igračka u njegovim čvrstim rukama  i onda je za trenutak zastao i pogledao me poznatim očima, sada zamućenim i zakrvavljenim, kao da se prenuo iz nekog sna i tražio nešto na mom licu. Odlučnost? Kajanje? Dozvolu? Ne znam..dočekala sam ga prijanjanjem koliko mi je zarobljenički položaj dozvoljavao, pulsiranjem celog tela koje sam želela da oseti. Poljubila sam ga snažno želeći  da mu usnama, zubima i jezikom  nadražim svaki nerv .. Zavukla sam ruku ispod njegove majice i ta koža, ti dodiri, ta sloboda da ga mazim po ledjima, vratu, stomaku, ramenima izmamila mi je uzdahe i reakcije tako snažne, kao da je ušao u mene. Zagrebala sam ga po ledjima dok sam mu usnama zarobila jezik,  i skliznula usnama uvlačeći ga što dublje . .Njegov razum je doživeo pomračenje i milosti za mene više nije bilo. Nisam je ni tražila..  Osetila sam da izgara celim svojim bićem, svom svojom muškošću i svim nagonima i čulima. Tada sam izgubila tlo pod nogama i sledećeg trenutka našla se na krevetu..

..nastaviće se..

Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4


Ispovest jedne preljubnice : jutro posle

Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4

Konfuzija i neverica dok lagano podižem stvari sa poda.. Na vrhovima prstiju prilazim vratima, dlanom nežno pritiskam bravu i izlazim u  hotelski hodnik , gde svetlo još uvek gori..Iza sebe, u postelji, ostavila sam pogrešnu osobu.. U hodu navlačim štikle na otekla stopala i jurišam niz stepenice..kao niz bez kraja... jurim da što brže odem, pobegnem od noći, od sebe od te grešne strasti.. Prevara..prevarila sam sebe i prevarila prijateljstvo..Na jastuku je ostala razbarušena kosa prijatelja i verenika prijateljice... Ostale su i njegove usne kojima je ocrtao svaki deo mog tela.. ostali su dlanovi koji su me prokleli zadovoljstvom i zbog kojih sada mrzim sebe. Izlazim iz hotela. Zaustavljam taksi, da li će me iko primiti u kola? Da li bi.. da znaju da voze izdajicu, pohotnicu, preljubnicu..Tuširanje hladnom vodom i grubim sundjerom..ako skinem kožu  i namučim telo da li će savest biti zadovoljena? I dok neumorno trljam stopala, listove, butine, uranjam zube u donju usnu.
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4

Možda bi i sada trebalo da plačem, ali ne... suze donose olakšanje a ja ga ne zaslužujem... Radije ću mrzeti sebe. Mržnja mi više priliči od tuge..Čak ni ova ledena voda ne može da rashladi uzavrele misli. Nisam ni svesna da su mi i sada usne poluotvorene ..Savest me preseca, da li da idem sada u neku crkvu da se pomolim, postim, pričestim, ispovedam..Ali  ne, kocka je bačena,  grehom je jedno telo obuzelo moje i  šta će sada biti sa tim.. neka nam nebo sudi, jer moj razum nije u stanju .

Da li se probudio?

Peškir upija hladne kapi sa tela iziritiranog grubim trljanjem.  Odjednom mi je žao sebe.. sipam punu šaku dečijeg losiona i brižljivo tapkam .. Koža mi je kao minsko polje, svaki centimetar oživljava uspomene od protekle noći. Kapci uzalud pokušavaju da sakriju vatru koja tinja u zenicama i te misli koje mi ne daju mira..“ da li je budan?“ dok mažem stopala..“Da li je budan“ dok losion klizi uz listove i butine..“Da li je budan“ dok vlažna koža postaje sve mekša.“ Da li je budan, dok mi odjednom i ovaj peškir na grudima postaje težak i instinktivno zabacujem glavu unazad nadajući se njegovim poljupcima..“Da li je budan..“

Čujem pisku alarma na telefonu.. još uvek ga nisam promenila a svaki dan to želim..Mada, možda je to jedini zvuk koji bi mogao da me trgne iz ovih paklenih misli. Sada bar znam..sedam je sati, odradiću ovo jutro rutinski, kao i svako drugo..minus tuširanje jer sam to već obavila.. a onda..onda ću pokušati da ubedim sebe da ništa nije bilo, da se ništa nije dogodilo.. Sve sam umislila, sanjala, istripovala.. čak sam puna nade dotakla sopstveno čelo, „ a šta ako imam neku baš visoku temperaturu pa sam  buncala sebi u bradu..“ Nažalost, fizički sam potpuno zdrava..haos je samo unutar mene... „Želim ga“ , „Ćuti! Ništa se nije dogodilo, ničeg nije bilo..

nastaviće se..

 


Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.